U antičkom perioudu na ovim prostorima je postojao grad. Vjeruje se da je prvobitno bio ostrvo, koje se kasnije spojilo sa obalom i napravilo prevlaku.
Grci su osnovali mnoga naselja na ovom delu Balkanskog poluostrva, međutim na teritoriji današnje Crne Gore nisu usjpeli u naseljavanju kolonista, iz razloga što im to nije dopuštalo domorodačko ilirsko stanovništvo.
Umjesto toga, postojali su samo pojedini grčki tržišni centri – emporiji. Jedan od njih je, tokom VI – V vijeka prije nove ere, bio u Budvi (Butua).
Prvi pomen ovog ilirskog grada nalazimo u V vijeku prije nove ere, kod Sofokla, a anonimni putopisni pisac navodi da se od njega do Drača putuje morem dan i noć, a kopnom tri dana. Zemlja ilirskog plemena Enhilejaca, na kojoj je osnovan grad Budva, pominje se još u mitovima vezanim za Kadmosa i Harmoniju, doseljenika iz grčke Tebe.
- Naselje Budva se spominje kao kolonizirano naselje od strane rimskih vlasti. Spominje se kao Butua-Butuanum (Budva).
- Teritoriju Budve su sada naseljavali Italici (antički Italijani), Grci i narodi sa Orijenta. Razvijeno je bilo zanatstvo te su osnovana i zanatska udruženja.
- U ranom srednjem vijeku, Budva je vizantinski grad, sa grčkom vojnom posadom (garnizonom), a nastanjivali su je i grčki i italijanski trgovci.
- Dolaskom Slovena, antička Crna Gora (Duklja) menja svoj strukturu. Romanizovani starosedaoci se povlače u utvrđene primorske gradove.
- Sloveni su nekoliko vijekova podanici vizantijskog cara. Po osamostaljenju Dukljanske kneževine Budva ulazi u njen sastav, a kasnije i u sastav Kraljevine Duklje.
- Poslije 1181. Budva je u državi je Stefana Nemanje, Kraljevini Srbiji i Carstvu. Po uzoru na Dušanov zakonik, sačinjen je u vrijeme cara Stefana Uroša IV Nemanjića – Statut grada Budve.